Džemaludin Čaušević (Arapuša, kraj Bosanske Krupe, 28. prosinca 1870. –Sarajevo, 28. ožujka 1938.), bosanskohercegovački imam, vjerski prvak bosanskohercegovačkih muslimana u 20. stoljeću. S Muhamedom Pandžom 1937.godine objelodanio je u Sarajevu prvi cjelokupni prijevod Kur'an na bosanski jezik, što je prvi prijevod Kurana na jedan južnoslavenski jezik.
Životopis
Medresu je završio u Bihaću, a pravni fakultet 1887. godine u Istanbulu. Od 1903. do 1905. godine nastavnik je arapskog jezika na Velikoj sarajevskoj gimnaziji, kad je izabran za člana ulema-medžlisa. Dvije godine, od 1910. do 1912., profesor je na Šerijatskoj sudačkoj školi, profesoru na osobni zahtjev prekida, dugo je bez posla, da bi na nagovaranje Hodžinske kurije, a uz opiranje Austro-Ugarske, bio 1913. godine izabran za reis-ul-ulemu.
Reisul-ulema
Na tom položaju ostao je sve do 1931. godine, i za to vrijeme je bio nesporni duhovni vođa bosansko-hercegovačkih muslimana, pokretač i sudionik njihovih brojnih akcija. Kao teolog i kulturni radnik pripadao je reformatorskom dijelu bosansko-hercegovačke muslimanske inteligencije i sav životni vijek je proveo u iznalaženju odgovarajućih načina bosansko-hercegovačkog muslimanskog duhovnog i političkog življenja. Stupanjem na snagu novog ustava Islamske zajedinice 1930. godine, kojim se dokida samostalnost te institucije, na osobni je zahtjev penzioniran, ne prihvatavši da obavlja svoju dužnost u tako po muslimane sramnim uvjetima.
Prosvjeta
Čaušević reformira arebicu za potrebe pisanja hrvatskim jezikom unoseći u nju palatale đ, nj, lj i ć, te vokale o, i, e. Tako preuređena arabica nazivana je reformirana arabica, mektebica i matufovača. Njome su tiskana mnoga značajna djela kao što su: Kratka povijest Islama, Bergivija i Tedžvid. Objavljivati je počeo za vrijeme školovanja i studija u Turskoj u listovima:Tercünam-i hakitat, Tasvir-i efkâr i Vatan, a u rodnoj Bosni i Hercegovini uređuje Behar (1906-1907), Tarik i Mekteb.
Bio je poznat i po tome što je u svoje vazove unosio svoje liberalne i reformatorske poglede na islamsku tradiciju. Veliki je pobornik prosvjete svojeg naroda, zaslužni promicatelj tolerancije, ravnopravnog položaja ženskog bića u ljudskom društvu, prvenstveno putem njihovog odgoja i obrazovanja te sudjelovanja u javnom životu.
Mirovina i smrt
Na položaj reisu-l-uleme u teškom ratnom i poratnom razdoblju Džemaludin Čaušević se predano i dostojanstveno borio za ravnopravnost islama i muslimana, dolazeći u česte sukobe kako s jugoslovenskom vladom tako i s konzervativnom ulemom i zaostalim muslimanskim svijetom. Kada je 1929. godine ministar Milan Srškić donošenjem novog Ustava Islamske vjerske zajednice pokušao srušiti vjersku autonomiju, reis Čaušević mu se oštro suprotsavio, što je za posljedicu imalo njegov odlazak u mirovinu 1930. godine. Do kraja života 1938. godine radio je na prijevodu Kur'ana s Muhamedom Pandžom. Dženaza ovom velikom alimu, reformatoru i borcu bila je do tada nezapamćena po brojnosti onih koji su željeli da mu tim posljednjim zemaljskim činom odaju priznanje.
Pod njegovim uplivom i idejom reformirana je Gazi-Husref-begova medresa. S Muhamedom Pandžom preveo je Kur'an na hrvatski sa sadržanim Uvodom, Tumačenjem i Bilješkama. Uredio je i izdao knjigu za muslimansku mladež Islamski velikani. Svojom ljudskom moralnom i intelektualnom snagom, veličinom, dobrotom i tolerancijom ostavio je duboke tragove u hrvatskom narodu čineći mu dobro i boreći se za njegov opći napredak u miru i slozi s bosanskohercegovačkim muslimanima.
Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević umro je 28. ožujka 1938. u Sarajevu, te je bio pokopan u dvorištu sarajevskeBegove džamije.
EmoticonEmoticon