Reis koji je digao glas protiv ubijanja, otimana i nije pristao da mu položaj bude preči od zajednice

Reis-ul-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević, rođen je u Bosanskoj Krajini 1870., školovao se u Istanbulu, a potom je došao u BiH.

Nakon što je priredio i u 37 000 primjeraka objavio Gaševićev mevlud, predložen je za reisa i izabran 1913.

Poslije početka Prvog svjetskog rata Srbi su u Austro-Ugarskoj postali ex legis, i dolazilo je do ubijanja i pljački Srba, jer je srpska vojska masovno silovala i ubijala po Podrinju. Reis je izašao i javno apelovao da se ne smiju ubijati Srbi, da to nije ni viteški ni po naški da ubijamo žene i djecu.

Reis je mudro nakon ulaska vojvode Stepe Stepanovića na čelu Druge srpske armije u Sarajevo 6. Novembra 1918. izašao pred vojvodu i dočekao ga kao slavenskog pobratima, čime su spriječena klanja Bošnjaka, reis je kasnije i regenta Aleksandra uveo u Begovu džamiju i učio dove, pa mu organizovao večeru i kolo.

Međutim, kada su u Kraljevini počeli progoni Bošnjaka, pljačke i silovanja, reis je otišao u svjetski magazin Le Temps i ispričao cijelom svijetu kako u SHS ubijaju muslimane, pale i siluju, državni teror provode.. Od reisa je vlast tražila da demantuje to što je rekao, ali je on odbio, a dobro je kotirao kod dobrog dijela domaćih Srba jer ih je u ratu zaštitio.

Reis je reformisao arebicu za bosanski jezik, a sa Pandžom je preveo Kuraan na bosanski jezik. Zalagao se za školovanje Bošnjaka, čak je predlagao da se izmjeste mezarja koja su bila oko džamija i na njihovim mjestima sagrade škole za Bošnjake, ovome su usprotivili konzervativni krugovi. Potom je predlagao da se ukine feredža kao običaj, pod tim je objasnio sljedeće:,,Dosta naših muslimanki nosu feredže kao običaj koji im je nametnut, pa po danu hodaju sa feredžama, a po noći idu po kafanama i razvratnim mjestima, feredža je pri tome samo običaj, a ne vjera, ali im ta feredža služi kao izlika de se ne školuju". Školovanje Bošnjaka je bio veliki problem jer je 85% muškaraca bilo nepismeno,a 95% žena također. Radikalni desni vjerski krugovi su napadali Reisa, poredeći ga sa najgorim kjafirima. Vizionar kakav je bio, shvatao je kako su: školovanje, iskreno proučavanje i sljeđenje vjere, putevi kojima se opstaje i jača.

Kada je uvedena diktatura 6. januara 1929., kralj je želio da premjesti sjedište IVZ u Beograd. Htio je da od imama napravi državne službenike koje bez pitanja reisa postavlja i smjenjuje ministar vjera. Ovaj prijedlog je posebno podržao radikal Milan Srškić, reis mu se hrabro suprostavio. ali budući da je kralj bio ukinuo sve partije i raspustio vladu, nije imao podršku u vlasti, jer Spaho sad nije imao nikakvu ulogu. Reis nije htio da pristane na prijedlog pravljenja srpske islamske zajednice, pa se penzionisao. Umro je u Sarajevu 1938., njegova dženaza je bila jedna od najvećih u Sarajevu, veća će jedino biti Spahina godinu dana kasnije.

uredio: Hamza D Mehanović, MA
Magistar historije